Što je, unatoč socijalnim problemima Žgaravica izazvao, film (i knjiga, pročitajte tu izvrsnu knjigu !) osjeća se kao takav dar. (Bernstein je sam okrivio svoju bivšu suprugu kad je roman objavljen, ali teško je imati suosjećanja s njim nakon što joj je uništio život.) Uzmite ga od nekoga tko je ovaj film gledao gotovo nakon prekida: imati Noru Ephron voditi vas kroz romantično razočaranje i slom srca je nevjerojatno ljekovit; tako isto, gleda sve to personificirano od Meryl Streep, koja izvodi moj osobno najdraži nastup u njezinoj karijeri kao Rachel, uravnotežujući gorko sa slatkim, znajući dobro da se mora nekako opet sabrati.
kodi smit-mcphee gol
Ako Žgaravica nalazi utjehu u životnim bijedama, Ironweed čini upravo suprotno. Također glume Nicholsona i Streepa (koji vode sjajnu glumačku postavu u kojoj su i Tom Waits, Diane Venora, Fred Gwynne i Nathan Lane), adaptacija romana nagrađenog Pulitzerovim nagradi Pulitzera Williama Kennedyja Héctora Babenca mračna je i turobna - prikaz njezine ere Albany bi mogao biti takav kako je Ephron vidio Washington kad se morala tamo preseliti - ali nudi i dva glumačka titana na vrhu njihove igre.
Nicholson je glavni u ovom, glumi Francisa Phelana, bivšu zvijezdu bejzbola čiji je život u kvaru. Ne mislim to olako: izmučen smrću sina za koji je on kriv, Francis je propalica koja propada i klati se kroz život (i Albany) u potrazi za druženjem i pićem. Tijekom filma pronalazi oba puta, zajedno s vizijama mrtvih ljudi iz njegove prošlosti kojima je u bilo kojem obliku počinio nepravdu. Zapanjujuće je vidjeti Nicholsona kako glumi tako jadnu, bespomoćnu figuru; obično je tako pun snage i hrabrosti (potonju još uvijek prožima svojim nastupom kao Franjo, osobito kad se prisjeti trijumfalnijih trenutaka u svom životu).
Streep glumi Helen Archer, Francisovu propalicu, suputnicu za piće i povremenu ljubavnicu. Njezina osobna povijest nije onako kako je definirana u filmu, što Streepu omogućuje da najbolje radi, ispunjavajući praznine u svojoj izvedbi. Još ne četrdeset godina kad je snimala film, impresivno je vidjeti Streepa kako glumi ženu koju je svijet toliko pretukao da je praktički bez godina. No, ispod svega toga se nazire tračak, pogotovo kad Helen u punom grlu otpjeva broj u mlinu za džin, vodeći pijanu pjesmu koja Nicholasu gotovo ukrade film.
Jedan od najtužnijih trenutaka Ironweed dolazi na kraju te sjajne scene, kad je jasno da Helen nema talenta (sve je popila, ako je i imala za početak), a njezin najfiniji trenutak jednostavno je fantazija kako bi se nosila sa svojim užasom svijet. Tu je i Francis, ali ne može je spasiti - ne može spasiti ni sebe. I dok je nezgodno preporučiti takav krah filma, posebno uz nešto puno svjetlije i duhovitije, Ironweed nudi masterclass izvedbe iz svoje dvije zvijezde (koji su za film zaradili nominacije za Oscara). Ironweed služi kao iznenađujući kompliment za Žgaravica zahvaljujući Nicholsonu i Streepu, jer ova dva filma - objavljena u razmaku od godinu dana - prikazuju dva umjetnika na vrhuncu svojih moći.
Tyler Coates je književnik koji živi u Los Angelesu.
Kamo strujati Žgaravica
na kojem je kanalu danas Packers Game
Kamo strujati Ironweed